LUNAS SPECTRUM OZNAKE BOJA

SPEKTAR VIDLJIVOG SVJETLA

Sunce emitira elektromagnetsko zračenje različitih valnih duljina.

Svjetlo je elektromagnetsko zračenje unutar elektromagnetskog spektra koje se opaža vidnim osjetnim sustavom. To je energija zračenja, nastala atomskim promjenama u fizikalnoj strukturi materije, koja se rasprostire od svog izvora u svim smjerovima i širi u obliku valova. Raspon skale valnih duljina proteže se od ekstremno kratkih gama zraka emitiranih od radioaktivnih materijala do radio valova čija je duljina izražena u kilometrima.

Što emitira energiju koju prenosi elektromagnetski val? – ELEKTRONI

Elektroni u materijalu titraju oko ravnotežnih položaja i emitiraju energiju u obliku fotona, koji se šire prostorom. Fotoni nemaju masu mirovanja, već su čista energija. Elektromagnetski valovi su valovi koji se satoje od “fotona”.

Elektromagnetski valovi su posebni po tome što ne trebaju medij za širenje. Svjetlo ne treba medij za svoje prostiranje!

Ono na što se obično misli kad se kaže “svjetlo” jest bijelo svjetlo. Ono što se obično percipira kao bijelo svjetlo nije homogeno – to je mješavina svih valnih dužina vidljivog spektra od 400 nm do 700 nm (nanometar ili bilionti dio metra) u približno jednakim omjerima.

Vidljivi spektar pojavljuje se u prirodi kao duga. U laboratoriju vidljivi spektar prikazujemo prolaskom i lomom bijelog svjetla kroz staklenu prizmu.

Spektar je često podijeljen u tri široke vrpce: plavu, zelenu i crvenu, a u stvari ovdje se radi o velikom broju boja između 400 nm i 700 nm.

Boje spektra su najčišće moguće boje.

Rasipanje bijelog svjetla u vidljivi spektar i njegovo ponovo sakupljanje u bijelo svjetlo demonstrirao je engleski znanstvenik Sir Isaac Newton 1704. godine.

OSNOVNE ODREDNICE

1. FIZIKALNO SVOJSTVO SVJETLA – Lunas spektar boja temelji se na gustoći (frekvenciji) elektromagnetskih valova pojedine boje. Tako gustoća točkica, odnosno pokrivenost površine točkicama prati frekvenciju elektromagnetskih valova određene boje. Tako ljubičasta ima najgušći zapis, dok crvena ima najrjeđi.
2. TOČKICA je osnovna čestica ovog sustava. No to nije isto što i Braillevo pismo. Ovaj sistem predstavlja niz autentičnih oznaka koje nemaju ništa slično sa slovima Braillevog pima. Jedina eventualna sličnost može se dogoditi ukoliko se pri označavanju boja koriste točkice iste veličine kao i u Braillevom pismu. Ali one su u načelu manje. Ovisno u kontekstu u kojem se rabe mogu biti iste veličine kao i točkice pisma za slijepe no veće ne mogu biti jer se time gubi na izražajnosti oznake. Prostorna jedinica oznake je nedefinirana. Iako je u ovoj prijavi prikazana u kvadratima ona nije zadana pravilima ovog sustava. To dokazuje veliku autentičnost svake oznake i omogućava široku primjenu kako na malim tako i na velikim površinama.
3. LIKOVNO MIJEŠANJE BOJA – Oznake ovog sustava nastaju iz međusobnog kombiniranja oznaka za tri primarne boje te oznaka za crno i bijelo.

PRIMARNE BOJE

Plava, žuta, crvena

Plava boja označava se manjim nanosom gustih točkica (5-7) raspoređenih po površini. Minimalan broj grupica potreban za prikaz plave je tri.
Žuta boja označava se okomitim crtama sačinjenim od jednostrukog niza točkica. Kako bi nedvojbeno bilo jasno da je riječ o žutoj boji prikaz mora sadržavati minimalno tri crte po mogućnosti jednake visine.
Crvena se označava rijetkim nanosom točkica nepravilno raspoređenim. Poželjan minimalan broj točkica u prikazivanju crvene je pet.

Crna i bijela

Za razliku od gornje tri, crna i bijela posjeduju logiku suprotnosti.
Crna se označava kosom jednostrukom crtom nakošenom u lijevo. Alternativni prikaz su skupine točkica čije kretanje je prema gore lijevo. Alternativni prikaz se koristi kad postoji mogućnost zamjene za žutu boju.
Bijela se označava kosom jednostrukom crtom nakošenom u desno s dodatnim zavijutkom u desno na vrhu. Ovaj zavijutak čini dodatnu razliku između ovih dviju oznaka budući da ih je moguće zamijeniti ukoliko ga ne bi bilo. Kao i kod žute i one se moraju nanositi s minimalno tri crte kako ne bi bilo dvojbeno o kojoj je boji riječ ili uz dodatno objašnjenje ukoliko ih je manje.

SEKUNDARNE BOJE

Zelena, narančasta, ljubičasta

Kada pomiješamo plavu i žutu, dobijemo zelenu: Kako ih miješamo? uzimamo okomicu o žute i skupine točkica raspoređenih po površini, te tvorimo vertikalne crtice neravnomjerno respoređene po površini.

Narančasta nastaje miješanjem žute i crvene. Kako ih miješamo? Uzimamo vertikalne linije žute i rijetki nanos crvene.
Stvaramo vertikalne linije sačinjene od rijetko nanesenih točkica.
Ljubičasta se označava gustim nanosom točkica također nepravilno raspoređenim. Minimalan broj točkica je deset. nastaje miješanjem plave i crvene. Kako ju dobijamo? Uzimamo guste nakupine točkica plave. Prostor između nakupina popunjavamo rijetkim nanosom točkica crvene.

TERCIJARNE BOJE

Plavoljubičasta (violet), Plavozelena (cyan, tirkiz), Žutozelena (šartez), Žutonarančasta (jantar), Crvenonarančasta (cinober), Crvenoljubičasta (magenta, grimizna)

Tercijarne boje dobivaju se miješanjem primarnih i sekundarnih. One poprimaju karakteristike obiju boja s ime da gustoćom zapisa prate frekvenciju emg valova pripadajuće boje u spektru.

Plavoljubičasta sastoji se od naizmjenično raspoređenih malih nakupina točkica plave i većih ploha gusto raspoređenih točkica ljubičaste.

Plavozelena sastoji se od naizmjenično raspoređenih malih nakupina točkica plave i vertikalno poredanih točkica koje kreiraju crtice zelene.

Žutozelena sastoji se od pravilno raspoređenih vertikalno poredanih točkica koje kreiraju crtice zelene. Pravilnost rasporeda oslanja se na vertikalne linije točkica žute.

Žutonarančasta sastoji se od naizmjenično raspoređenih vertikalnih linija točkica žute i rijetko raspređenih vertikalnih linija točkica narančaste.

Crvenonarančasta sastoji se od naizmjenično rijetko raspređenih vertikalnih linija točkica narančaste i rijetko raspoređenih točkica crvene.

Crvenoljubičasta sastoji se od naizmjenično rijetko raspoređenih točkica crvene i većih ploha gusto raspoređenih točkica ljubičaste.

Miješanje crne i bijele

Mješanjem crne i bijele dobivamo sivu. To činimo tako da od crne uzmemo smijer kretanja, a od bijele crtice koje se, znatno umanjene, nižu u smijeru crne. Važno je napomenuti da je pri nanošenju sive boje dovoljan samo jedan takav nanos koji u sebi minimalno mora sadržavati tri crtice bijele. Također navodimo kako te crtice i to samo u prikazivanju sive ne moraju imati zavijutak koji bijelu boju razlikuje od crne budući da je smjerom kretanja crtica prisutnost bijele u sivoj već pokazana. Ukoliko sivom bojom označavamo veću površinu (primjerice u bojanju neba) tada oznaku za sivo možemo ponavljati budući da samo jedan nanos ne može obilježiti cijelu površinu.

Smeđa i ružičasta

Smeđa smo dobili miješanjem narančaste i ljubičaste, a ružičastu miješanjem crvene i bijele. Ko što smo crvenu pomiješali sa plavom i dobili ljubičastu, istim principom dobivamo i smeđu i ružičastu.
Ružičasta boja podrazumijeva isti postupak kao i kod ljubičaste i smeđe s tim da se ovdje mora poštovati i oznaka bijele sa zavijutkom.

Krem-boja

Krem-boju dobivamo mješavinom bijele i žute. Crtu bijele križamo s vertikalnom crtom žute i tako stvaramo kombinaciju kojom nastaje Krem-boja.

Zlatna i srebrna

Zlatna boja zapravo je sjajna žuta. Sjaj se uvrijženo prikazuje crticama koje predstavljaju zrake. Ovu činjenicu iskoristili smo i u prikazivanju zlatne. Iskošene crtice rijetko nasumično nanešene predstavljaju zlatnu. Crtice predstavljaju žutu.
Srebrna boja zapravo je sjajna siva. Prateći logiku zlatne uzorke sive rijetko smo rasporedili i tako spojili sjaj sa sivom.

Prozirnost

Prazna površina predstavlja prozirnost. Stupanj prozirnosti u pojedinoj boji određujemo količinom praznog prostora oko nanešene oznake svake pojedine boje. Da bi nešto dobilo značajku prozirnosti prostor predviđen za označavanje nekom bojom mora minimalno jednom svojom četvrtinom ostati prazan. Praznini se u tom slučaju pripisuje značenje prozirnosti. Što je veći prazni prostor, stupanje prozirnosti je veći. Apsolutni prazan prostor označava prozirnost bez boje. Ovisno o površini na koju se boja nanosi, pri korištenju oznaka u likovnom izražavanju slijepa osoba može dizajnirati izgled prema vlastitom izboru no ne i strukturu.

Posvjetljavanje i potamnjivanje

Posvjetljavanje i potamnjivanje dobivamo udjelom crne odnosno bijele u pojedinoj boji. To prikazujemo na slijedeći način:
Prostor predviđen za jednu od oznaka za boju dijelimo u dva dijela. Lijevo je oznaka za boju dok su desno nanizane crtice crne ili bijele koje označavaju postotke. Jedna crtca označava udio od deset posto. Na prikazu je 70% bijele odnosno crne u ljubičastoj. Dobili smo prikaz za svjetlo ili tamno ljubičastu.

Međusobno miješanje boja

Istim principom kojim prikazujemo postotak crne i bijele u pojedinoj boji prikazujemo i postotke prilikom miješanja ostalih boja. Na prikazu vidimo miješavinu 30% ljubičaste i 70% crvene boje.

Drugi prikaz između miješanih boja daje prikaz dominantne nijanse dobivene boje.

Sjajnost boja

Zvijezda je nebesko tijelo koje sjaji. Prisutnost sjaja u boji označavamo trokutastom prazninom u samoj oznaci. Taj trokutasti prostor simbolizira zraku kojom sjaje zvijezde. Ovo označavanje ne podliježe strožim pravilima. Budući da je nemoguće predvidjeti sve pozicije u kojima se oznaka može naći mjesto na kojem će se u oznaci prikazati sjaj prepušten je odluci pojedinca koji koristi oznaku.

Kombiniranje boja

Jeli nešto plavo-crveno ili zeleno-žuto ili narančasto-sivo pitanje je s kojim se često susrećemo. Pomoću ovog sustava i to možemo prikazati. Prostor koji bi se koristio za jednu oznaku jednostavno raspodjelimo te u njemu načinimo dvije ili više oznaka. Slijepa osoba dodirom može shvatiti da nije riječ o udjelima boja jedne u drugoj nego da je riječ o prisutnosti više boja na jednom prostoru. Mješavina plave i crvene čini u nekom omjeru određenu nijansu ljubičaste, ali crvena i plava jedna pokraj druge ne čine ljubičastu nego predstavljaju sebe obilježavajući predmet na kojem se nalaze ne kao jednobojan nego dvobojan.

CMYK

CMYK miješanje boja se odnosi na sve što ima veze s tiskom na neku podlogu ( papir, tkanina, plastika, metal itd.) pomoću bojila koje sadrže pigmente. Sustav cmyk prikazivanja boja krije u sebi sve nijanse boja. Koristeći oznake Lunasovog spektra boje možemo prikazati i u cmyk tehnici. U četvrastom prostoru definiramo četiri reda od kojih svaki prikazuje jednu od cmyk boja. Na doljnoj crti kvadrata crtice su koje pokazuju desetice postotka. Nanošenjem cmyk boja do određene crtice stvaramo određenu nijansu. To otvara mogućnost dizajniranja kod slijepih osoba.